U današnje vrijeme okruženi smo velikim brojem bežičnih uređaja, počevši od mobilnih telefona, bežičnih slušalica, bluetooth uređaja i na kraju, uređajima za bežično umrežavanje. Bežično je izraz koji će svakako obilježiti tehnologiju dvadeset drugog stoljeća. Ne rijetko, ljudi su zabrinuti zbog svih tih radio valova u svom okruženju, a da li imaju razloga biti?

Međunarodnim standardima je određeno dozvoljeno radio zračenje. Ono je različito za određene frekvencijske opsege ali i prema prirodi zračenja. Naime, po standardu, dozvoljena je različita količina zračenja zavisno da li se osoba nalazi u kontroliranom ili nekontroliranom okruženju. Kontrolirano okruženje je definirano kao prostor u kojem se pristup i boravak ljudi može kontrolirati, u kojem borave ljudi koji su svjesni zračenja i u kojem se mogu poduzeti posebne mjere za smanjenje zračenja. Nekontrolirana okruženja su javna mjesta, gdje se ne može kontrolirati boravak ljudi, niti oni mogu biti svjesni da su u zoni radio zračenja, niti poduzimaju neke posebne mjere zaštite.

Nas interesiraju dva frekventna opsega 2.4 GHz i 5.4 do 5.8 GHz koje se koriste u razne namjene bežične komunikacije, od bežičnog upravljanja, bluetooth uređaja, bežične telefonije pa do bežičnog umrežavanja. Za oba ova opsega standard propisuje da je dozvoljeno zračenje od 5mW/cm2 za 6 minuta u kontroliranom okruženju, odnosno 1 mW/cm2 u trajanju od 30 minuta u nekontroliranom okruženju. Bitno je naglasiti da se ovaj nivo zračenja odnosi na prosječno zračenje u navedenim vremenskim periodima. Ukoliko je zračenje isprekidano, trajanje dozvoljenog zračenja se povećava razmjerno isprekidanosti zračenja. Od bežičnih uređaja najpouzdanije imamo podatke o uređajima za bežično umrežavanje. Kao primjer uzet ćemo jedan uređaj koji ima predajnik snage 100 mW i priključenu antenu pojačanja 6 dB. Ukupna izračena energija ovakvog sistema je 400mW. Na rastojanju od 20 cm od antene, nivo zračenja je 0.203 mW/cm2 što je 24.5 puta manje nego što je dozvoljeno u kontroliranim uvjetima, a pet puta manje nego što je dozvoljeno u nekontroliranim uvjetima. Kako udaljenost od antene raste, tako i nivo zračenja značajno opada. Tako je na 50 cm, nivo zračenja 0.032 mW/cm2, na jedan metar je 0.008 mW/cm2 a na rastojanju od dva metra iznosi svega 0.0002 mW/cm2, što je 2.500 puta manje od dozvoljenog u kontroliranom okruženju, a 500 puta manje od dozvoljenog u nekontroliranim okruženju. Nivo zračenja koji je na granici dozvoljenog postoji na rastojanju od 5,6 cm od antene za kontrolirane uvjete, a 10,5 cm za nekontrolirane uvjete.
Očigledno je da su nivoi zračenja daleko manji od dozvoljenih. Uz to, treba uzeti u obzir da se ljudi uglavnom ne nalaze tako blizu izvora zračenja, tako da su u stvarnim uvjetima, ovi nivoi mnogo manji od primjera koji smo razmatrali. Ipak, treba uvijek biti oprezan kada smo u blizini radio uređaja. Treba izbjegavati da stojimo u snopu zračenja antena, da rukom držimo antenu dok odašilje ili da se dugo zadržavamo u njenoj neposrednoj blizini ili blizini antenskih kablova. Kućni bežični uređaji ne odašilje dovoljno energije da to može da bude opasno, ali neki drugi radio uređaji mogu imati znatno veću snagu odašiljača, poput mobitela koji zrači snagom do 1W i koji se za vrijeme najjačeg zračenja (pozivi) drži naslonjen na glavu.